Na strmim liticama iznad lijeve obale Sane srednjovjekovni Stari grad Ključ stražari nad prekrasnom dolinom. Ispod njega teče Sana i život ovdašnji, a on sam je neprocjenjivo kulturno blago srednjovjekovne Bosne. O njegovom historijskom značaju dovoljno govori i podatak da ga je “ona” država 1951. godine proglasila nacionalnim spomenikom, a ova je to učinila 2005. godine.
Sultanova odluka
Rijetko gdje je toliko zbijena srednjovjekovna i historija osmanskog perioda kao u ovom kamenom divu. Dobri poznavaoci historije, kakav je ključki profesor historije Fuad Alibegović, dodat će kako je srednjovjekovna utvrda spajala dvije antičke magistralne ceste Salona-Siscia dolinom Sane i Salona-Servitium preko Pecke, što bi značilo da su i stari Rimljani ovdje “miješali malter”.
Kada su rađena arheološka ispitivanja srednjovjekovnog grada, pronađeni su antički ostaci rimske utvrde, a o njihovom vremenu nastanka može se samo nagađati.
Generacije uče kako se na tom mjestu, povlačeći se od Turaka, sakrio posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević, a suočen s neminovnim krajem, 25. maja 1463. godine predao se veziru Mahmut-paši, koji mu je obećao život. No, odveden pred sultana Mehmeda Fatiha u Jajce, nakon što je potpisao naredbu o predaji svih gradova, pogubljen je 5. juna s najuglednijom bosanskom vlastelom.
Sultanova, a ne vezirova, bila je zadnja. Predajom posljednjeg bosanskog kralja u Ključu prije 554 godine pala su i Bosna i njena državotvornost i to je datum kraja epohe samostalnosti bosanske države. Bosna postaje dio velikog Osmanskog carstva kao Bosanski sandžak, a kasnije kao Bosanski pašaluk.
Zadivljeni osmanski putopisac Evlija Čelebi prije 300 godina, gledajući Ključ na Sani, u svom “Putopisu” zapisao je: “Četiri visoke kule uzdignute do neba.” U njegov vakat, Ključ na Sani bio je sjedište vojvode, janjičarskog serdara, dizdara, kadije.
Današnje generacije dolaze na ovo mjesto da se nadišu čistog zraka, nagledaju ljepote i naslušaju tišine koja gospodari nad dolinom. Ključani Sara Smajić i Edin Krantić često se uspenju “nebu pod oblake”.
– Ovdje je prekrasno. Okruženi šumom na ovom historijskom lokalitetu, izoliramo se od buke, civilizacije i uživamo – kaže mladi par.
U “potragu za djetinjstvom” dao se i Samir Zulić, kojeg smo zatekli sa sinom Aldinom, a sa porodicom već 24 godine živi u Londonu..
– Odrastao sam među ovim zidinama, porodična kuća je nekoliko stotina metara niže, iza borove šume. Kad god dođem kući, a to je pet-šest puta u godini, uvijek dođem da se “napijem” djetinjstva – objašnjava Zulić.
Plemićka porodica Ne zna se tačno ni kada su nastale srednjovjekovne fortifikacije ključkog Starog grada. Ključ je bio župski grad srednjovjekovne župe Sanica i u nekim istraživanjima navodi se 13. stoljeće kao vrijeme nastanka ovih zidina. Kada je riječ o pisanim dokumentima, grad se prvi put spominje u povelji bana Stjepana II Kotromanića 1323. godine, kojom su Ključ, odnosno župe Banjica i Vrbanja, pripale tada moćnoj plemićkoj i feudalnoj porodici Hrvatinićima. Vukosav Hrvatinić bio je ključki knez, a njegov otac Hrvatin nosio je 1325. godine, kako kažu knjige, nadimak Ključki. To bi značilo da je grad zasigurno postojao krajem 13. stoljeća.
Osmanlije su u Ključu imale vojsku s dizdarom na čelu sve do 1838. godine. Tu je nekada bila i džamija, a prema predanju, izgradio ju je neki hadži Osman. Kada su 1878. došli Austro-Ugari, Ključani su ih dočekali s oružjem.
– Čak 314 vojnika i časnika austrougarske vojske “izbačeno je iz stroja”. Poginulo je i dosta domaćeg naroda, ali nisu poznati detaljniji podaci o tome – ističe profesor Alibegović.
Tri kompleksa
Ruševine grada Ključa sastoje se, arhitektonski, od tri odvojena kompleksa koji su nekada bili organska cjelina, ali nisu bili obuhvaćeni jedinstvenim sistemom perimetralnih zidova. Stari grad Ključ sastoji se od četiri dijela. Na najvišem dijelu grada nalazi se kula Ljubica iz 13. stoljeća, a zatim Tabor kule, koje su nastale u periodu između 1520. i 1565. godine, za vrijeme vladavine sultana Sulejmana Veličanstvenog. Srednjovjekovni grad Ključ na Sani treći je dio utvrde i posljednji je dio Podgrad. – piše avaz.
